Koliko ste puta rekli: „Moje dijete je tako nestašno! Nikad ne prestaje pričati, trčati i ludovati…“? Ili ste se možda osjećali neugodno kada je vaše dijete glasno vikalo u restoranu ili skakutalo bez prestanka?
Istina je, buka, znatiželja i stalna aktivnost sasvim su normalni za djecu. I to je prekrasno!
Je li vaše dijete nestašno?
Trčanje, skakanje, pjevanje iz sve snage i postavljanje bezbroj pitanja – to nije znak lošeg roditeljstva, već znak zdravog razvoja. Djeca kroz pokret, zvuk i emocije istražuju svijet oko sebe.
- Buka kao dio učenja: Djeca bolje pamte kroz aktivnu interakciju – kada pričaju priče, pjevaju pjesme ili glume situacije.
- Trčanje i skakanje: Kroz igre i kretanje, djeca grade koordinaciju, ravnotežu i mišićnu snagu.
- Smijeh i uzbuđenje: Zabava s vršnjacima potiče razvoj emocionalne inteligencije i komunikacijskih vještina.
Treba li nas brinuti ako je naše dijete previše bučno?
Naravno, postoje i djeca koja su introvertirana i preferiraju mirnije aktivnosti – to je sasvim normalno. No, ako dijete stalno potiskuje svoje emocije, ne izražava radost, boji se govoriti ili se aktivno igrati, to može biti signal da ga nešto muči.
Kao roditelji, važno je stvoriti okruženje u kojem se dijete osjeća slobodnim da bude ono što jest – da izražava emocije, griješi, postavlja pitanja i smije se bez ograničenja.
Kako s osmijehom prihvatiti „glas djetinjstva“?
- Pustite djecu da budu djeca – Nemojte im stalno govoriti da moraju govoriti tiše ili da ne trčkaraju (koliko god situacija to dopuštala). Dajte im priliku da se slobodno kreću i izražavaju.
- Omogućite im siguran prostor za igru – Bilo kod kuće ili vani, djeci je potreban prostor u kojem mogu biti aktivna.
- Ne brinite o tome što će drugi reći – Ako se vaše dijete smije u restoranu ili pjeva na ulici – to je znak da je sretno.
- Uključite se u igru – Pridružite se zabavi – trčite, pjevajte, igrajte se zajedno!
Djetinjstvo ne traje zauvijek – uživajte u njemu! Jednog dana dječji smijeh će se stišati, a male nogice koje sada trče oko vašeg doma porasti. Umjesto da očekujemo od naše djece tišinu i „više poslušnosti“, potaknimo ih da budu znatiželjna, radosna i energična.
Jer glas djetinjstva je najljepša glazba koju ćete ikada čuti.
