Imate tinejdžera kod kuće. Dijete koje je već odraslo?
Dijete koje se mijenja. Mijenja svoj način razmišljanja.
Mijenja svoje poglede na život i okolinu. Tinejdžer počinje postajati odrasla osoba. Osoba koja teži sve većoj samostalnosti i neovisnosti. Počinje tražiti sebe.
Zbog toga je odgoj tinejdžera pravo iskušenje za svakog roditelja. Izazov s kojim se svaki roditelj suočava. U ovom dugom procesu promjene i samospoznaje, svako dijete je ranjivo. Čini se, što dijete više raste, to je teže roditeljima komunicirati s njim i održavati bliske, prijateljske odnose.
I nije rijetkost – tinejdžeri grade barijeru. Između sebe i svijeta odraslih. Pojavljuje se osjećaj ne razumijevanja. Dijete ne vjeruje da ga odrasli razumiju. Ne vjeruje da prihvaćaju njegovo razmišljanje, njegove interese. To „ne povjerenje“ gradi ogromni zid između djeteta i roditelja.
Da bi se očuvala veza s djetetom, roditelji trebaju uložiti napor. Ponekad se čak trebaju poslužiti različitim psihološkim trikovima.
Čest problem o kojem djeca ne žele razgovarati s roditeljima su teškoće u školi. Jeste li se ikada, kao tinejdžeri, našli u situaciji da vas roditelji direktno pitaju: „Kako je bilo u školi?“. Vjerojatno su mnogi od vas odgovarali standardno: „Pa dobro.“ A, jeste li isto pitanje postavili svom tinejdžeru? Vjerojatno ste i vi dobili isti odgovor. „Pa dobro.“ Što li tinejdžer misli kad čuje to pitanje? Kako doživljava to pitanje? Zna li što točno želite čuti?
Danas smo pripremili nekoliko lukavih načina kako pitati dijete kako se snalazi u školi, a da mu ne trebate postavljati direktno pitanje. Na koje pitanje je sasvim prirodno dobiti i sažet odgovor.
Zvuči čudno? Provjerite sami!
Postavljajte zanimljivija pitanja Ako svakodnevno postavljate isto pitanje svom tinejdžeru, vjerojatno ćete dobiti isti minimalistički odgovor. S vremenom to pitanje neće imati gotovo nikakvu vrijednost za tinejdžera, kao ni njegov odgovor. Pokušajte razgovor učiniti dinamičnim nekim zanimljivijim pitanjima, kao što su:
“Što ti se danas najviše svidjelo u školi?”
„Što ste radili na predmetu Х?“
„Što ste učili na predmetu Х?“
„Što vam je učiteljica Y ispričala?“
“Koji ti je školski predmet danas bio najdraži?”
“Ako bi trebao opisati svoj dan u školi pomoću emotikona, koji bi izabrao?”
Kada vam dijete odgovori, ne prelazite odmah na sljedeće pitanje, jer razgovor počinje nalikovati na unakrsno ispitivanje. To će učiniti da se tinejdžer osjeća nelagodno, zatvori se i počne davati kratke odgovore. Ili čak prestane odgovarati. Prije nego što postavite drugo pitanje, razgovarajte o odgovoru djeteta. Dijete treba shvatiti da ga ne pitate rutinski, već da vas iskreno zanima.
Dijelite
Sjetite se vremena kada ste sami bili tinejdžeri. Jeste li ikada imali jednosmjerni razgovor sa svojim roditeljima na temu škole, tipa pitanje-odgovor.
Učinite razgovor dvosmjernim.
Prvo podijelite nešto o sebi, a zatim postavite pitanje na temu vašeg djeteta.
Na primjer:
Ispricajte zabavnu situaciju koja vam se dogodila tijekom dana. Tek nakon toga pitajte je li se i njemu dogodilo nešto zanimljivo. Možete podijeliti nešto što ste naučili, a zatim ga pitati može li i on ili ona podijeliti nešto zanimljivo što bi vas moglo naučiti nečem novom. Možete podijeliti priču o svom prijatelju/prijateljici s kojim ste proveli dan, a zatim potaknuti dijete da podijeli nešto zanimljivo o svom prijatelju/prijateljici/prijateljima istog dana.
Slušajte
Važno je pokazivati interes za uspjehe djeteta u školi, ali također ne smijemo zaboraviti da naši tinejdžeri još uvijek provode više vremena izvan škole nego u njoj.
