Svi smo čuli za “emocionalnu inteligenciju”.
Ovo je tema o kojoj se posljednjih godina često raspravlja, stoga ćemo danas govoriti o emocionalnoj inteligenciji. Ali s vezano uz djecu.
Što je zapravo emocionalna inteligencija? To je sposobnost svake osobe da razumije, prepozna i iznad svega da kontrolira svoje emocije.
Emocionalna inteligencija jedan je od najvažnijih čimbenika uspjeha.
Živimo, radimo i komuniciramo s drugim ljudima svaki dan, a upravo je emocionalna inteligencija temelj uspješne komunikacije. Kako u poslu tako i u osobnom životu.
Ova vrsta inteligencije uključuje empatiju, sposobnost vođenja razgovora, prihvaćanja stajališta različitog od našeg. Sposobnost da izrazimo sebe i svoje osjećaje.
Emocionalna inteligencija je skup vještina koju je dobro da djeca počnu učiti u što ranijoj dobi. Djeca nemaju veliku mogućnost prepoznavanjem svojih emocija i kako se nositi s njima, a tu je ključna uloga nas roditelja. Mi im moramo pomoći na način da reagiramo na njihove osjećaje i postupno ih učimo kako da prepoznaju svoje emocije te kako da ih kontroliraju. Na taj način pomažemo djeci u gradnji njihovog samopouzdanja.
Kako možete poticati emocionalnu inteligenciju kod svoje djece?
Evo nekoliko savjeta:
Obratite pažnju na emocije svojeg djeteta.
Djeca trebaju naučiti prepoznati svoje osjećaje. Možemo im pomoći tako što ćemo imenovati i identificirati njihove emocije pravim imenima. Kada je Vaše dijete uzrujano zbog gubitka svoje igračke, možete ga pitati: “Misliš li da si ljut? Je li to točno?”
Riječi koje opisuju različite vrste emocija, kao što su “ljut”, “uzrujan”, “sramežljiv”, “sretan”, “uzbuđen” i druge, obogatit će djetetov rječnik i pomoći mu da lakše izrazi svoje osjećaje i emocije.
Uočite i potaknite pozitivno ponašanje.
Potičite dobro ponašanje djeteta. Pohvalite ga za ispravne postupke. Naravno, nije potrebno biti opsjednut svakom riječju ili reakcijom. Budite pažljivi i ne dopustite da određeno ponašanje prođe nezapaženo. Djeca vole pohvale i traže ih. Bolje je osloniti se na pohvale u odgoju nego na primjedbe i ukore.
Budite aktivan slušatelj.
Biti aktivan slušatelj ključan je dio razvoja emocionalne inteligencije. To zahtijeva potpuni angažman u razgovoru, praćenje dijaloga i gestikulaciju koja pokazuje da pratite dijete. Kada dijete vidi da ga aktivno slušate, osjećati će se voljeno i smireno.
Odgovorite na potrebe i osjećaje koji uzrokuju problematično ponašanje.
Ako je dijete ne poslušno, to obično signalizira jake osjećaje ili ne ispunjene potrebe. Ignoriranje tih osjećaja i potreba može dovesti do njihove eskalacije i problematičnog ponašanja. Stoga, umjesto da kritizirate dijete jer ne sluša ili se pretvara da je rastreseno, možete reći: “Razumijem da ti je jutros teško. Doći ću po tebe čim nastava završi, a onda ćemo provesti posebno vrijeme zajedno, u redu?”
Osobni primjer.
Djeca najbolje uče iz osobnog primjera svojih roditelja. Ako smo brižni, puni poštovanja i ljubazni prema svojoj djeci, ona će naučiti ponašati se na isti način prema drugima. Naravno, to nije uvijek lako. Često smo pod stresom i napetošću više nego što bismo željeli. Ipak, te trenutke možemo iskoristiti da djetetu pružimo primjer, ispričavanjem, traženjem oprosta, priznavanjem pogrešaka, objašnjavanjem našeg ponašanja i razloga za njega.